Ne znam točno kad sam počela zapažat da na ovom svijetu nije isto biti muško i žensko,ali znam kad me to počelo pogađat. Ja sam starija sestra,tako da nisam nikad čula nikad ništa tipa ''ne može ovo zato što nisi....'' . Sjećam se da bi kad bih bila kod djeda,on neprestano govorio ''šuti,tiho,ne igraj se tu,prestani...'' ali ga nisam nikad shvaćala toliko ozbiljno. Naposljetku on je bio i je mrzovoljan,čangrizavi starac koji nikad nije zadovoljan. Dio razloga što ga nisam toliko doživljavala i što bi mu odgovorila natrag,makar tiho ili samo nastavila pričat,je to što bi mi baka uvijek rekla (a sad ovo kažem na pristojan način) :pošalji ga u finu materinu,pusti ga... Da- moja baka zna sa riječima,a i ima karakter koji stoji iza njih. A to je pomalo čudno-pogotovo ako znate da je odrasla u malom selu u Dalmaciji (pa sad zamislite patrijahata). Sjećam se kad je počelo ono glupo razdoblje muškog zadirkivanja u školi. Kad su iznenada shvatili -gle imaju f
Blog tvrdoglave ,neobične,''no BS osobe '',i ambiverta.