My little messed up world

(A very long) disclaimer,which u can skip : I am not fast food fan -haven't eaten hamburger/hot dog or anything from chains like mcdonalds ever (except some snickers ice cream that I couldn't finish).I don't like pizza. Yes,and I said it to a Italian girl. Let's just say I've spent hours in wc after eating some ordinary ones in last 7-8 years.However they weren't homemade,so if I really don't have time nor choice I'll eat my moms or make one I can endure. Having said that I din't particulary follow the food I eat to check kcal,or is it nutritious in any way. I am a full time student so most of the time I eat lunch,sometimes breakfast/dinner, in one of student canteens They are sort of like your average minus hotel restaurants with mostly not healthy food. No. 1 meat is pork in everything and 90% of time breaded/fried. Most of the food is super greasy,fried and cheapest that they can afford. Combinations tend to be odd like fish fingers and some

Ne znam točno kad sam počela zapažat da na ovom svijetu nije isto biti muško i žensko,ali znam kad me to počelo pogađat. Ja sam starija sestra,tako da nisam nikad  čula nikad ništa tipa ''ne može ovo zato što nisi....'' . Sjećam se da bi kad bih bila kod djeda,on neprestano govorio ''šuti,tiho,ne igraj se tu,prestani...'' ali ga nisam nikad shvaćala toliko ozbiljno. Naposljetku on je bio i je mrzovoljan,čangrizavi starac koji nikad nije zadovoljan. Dio razloga što ga nisam toliko doživljavala i što bi mu odgovorila natrag,makar tiho ili samo nastavila pričat,je to što bi mi baka uvijek rekla (a sad ovo kažem na pristojan način) :pošalji ga u finu materinu,pusti ga... Da- moja baka zna sa riječima,a i ima karakter koji stoji iza njih. A to je pomalo čudno-pogotovo ako znate da je odrasla u malom selu u Dalmaciji (pa sad zamislite patrijahata). Sjećam se kad je počelo ono glupo razdoblje muškog zadirkivanja u školi. Kad su iznenada shvatili -gle imaju f

Hello people, Ova tema mi je pala na pamet nakon što sam odslušala podosta ljudi whining about how they are not good enough. "Nisam dovoljno lijepa...,predebela sam...zašto bi me itko htio...ostat ću vječno sam...nema nikog s kim bi mogao/la postat friend...." . Pored toga sam se našla nekako u mreži online članaka o sexismu i bullingu,društvenom pritisku koji su me samo fired up. Nije mi jasno zašto smo skrojeni tako da patološki želimo pripadati? Stopit se s masom? Znate ono "love me,love me". Toliko puta sam gledala pojedince u mom okružju kako trčkaraju oko drugih,mjenjaju sebe a za što - da bi neka nebitna osoba im rekla kako su divni,postali dio neke klike -a na kraju im okrenu leđa i smiju se njihovom očaju. S druge strane ti si tu i vidiš ih,ali tvoje riječi im ništa ne znače. Dobijete ono "da,da,znam.." kao kad roditelji drže prodike teenagerima,a oni kolutaju očima. Kad bi otišla doma kod baka (i djedovi su tu),tako bi mi smetao ono "št